Povijesnu jezgru grada Splita tvori Dioklecijanova palača i dio grada unutar mletačkih obrambenih zidova iz 17. st., na UNESCO-ovu popisu svjetske kulturne baštine od 1979. Arheološki ostatci villa rustica, akvedukta i nekropola svjedoče o postojanju naselja prije Dioklecijanove palače.
Rani srednji vijek: širenje izgradnjom predgrađa
U ranome srednjem vijeku svi glavni dijelovi Dioklecijanove palače preuzeli su funkciju novoga grada. Zidine i vrata postali su dio gradskoga obrambenoga sustava; zapadna vrata palače postala su glavni ulaz u grad, Dioklecijanov mauzolej bio je pretvoren u katedralu, Jupiterov hram postao je krstionica. Dijelovi palače, osobito hodnici, bili su pretvoreni u predromaničke crkvice (Sv. Martin i Sv. Teodor). Grad se u ranom srednjem vijeku širi izgradnjom predgrađa. U Velom Varošu sačuvala se najstarija predromanička crkva sv. Mikule u obliku križa u pravokutnom tijelu, nastala pod bizantskim utjecajem. Na Poljudu se nalazila šesterolisna crkva sv. Trojice, najbolje očuvana građevina oktogonalnoga tipa u Dalmaciji (8. – 11. st.).
Romanika i gotika: podizanje plemićkih palača i utvrda
Iz doba romanike sačuvan je velik broj stambenih zgrada manjih dimenzija i nekoliko palača. U tom su stilu rađene skulpture na zvoniku, propovjedaonica u unutrašnjosti katedrale, drvene vratnice majstora Buvine i korska sjedala. Gotika je vrhunac dosegnula nakon mletačkoga osvojenja grada 1420. kad se podižu plemićke palače s unutarnjim dvorištem, a neke od njih gradio je ili pregradio Juraj Dalmatinac. U 16. st. pojavile su se prve kuće i palače u renesansnome stilu. Novi sustav poligonalnih utvrda oko grada, a u njemu nove palače baroknih pročelja izgrađen je u 17. st.
Novije doba: francuska i austrijska vlast, djelovanje Ivana Meštrovića
Pod kratkom francuskom vlašću početkom 19. st. izvedeni su krupni komunalni zahvati (djelomično rušenje zidina, gradnja cesta, obale i perivoja), a prostorni se rast nastavio i nakon 1813., u razdoblju austrijske uprave, gradnjom luke i spajanjem predgrađa sa starom gradskom jezgrom. Nakon I. svjetskoga rata grad se sve više širi izvan stare jezgre. Split je tada bio druga rezidencija Ivana Meštrovića, koji je po vlastitoj zamisli dao sagraditi svoju palaču na Mejama. Danas je to Galerija Meštrović, koja se nalazi u neposrednoj blizini Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika.
